BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT / BJELOVAR / CROATIA

Dobrodošli na moj blog BRANKA STOJKOVIĆA - ŠTIT vođa pokreta iz Bjelovara..

24.10.2014.

Socijalna država posrće pred naletom bijede i siromaštva

24.10.2014., petak POGLEDAJTE TELEVIZIJSKE PROGRAME U HRVATSKOJ - TO JE PAKLENI ŠUND! Ne smiju se ponašati tako urednici televizijskih programa. Gledam današnje vijesti u 12,00 sati na HRT1 i čudim se takvom izvješću i informativnom programu. Samo u 15-tak minuta hrvatska državna televizija je izrekla u vijestima sve; što se danas deslo u Hrvatskoj i u svijetu. Uglavnom programje na HRT-u (prvog programa), nastavljen je sa "američkom sapunicom". Dok na drugim programima mogli smo gledati "spremanje ručka" iz raznih kuhinja... A na HRT2 isto je "američka sapunica". Na RTL-u su reklame a nakon toga je američki film "Pomorska ophodnja". Da ne nabrajam dalje sve programe - koji na takav način nanose štetu Hrvatskom narodu. Pakleni šund poslužio je kao skrivanje vrlo teške situacije u Hrvatskoj. Filmovi su mnogi elementi - koj oduzimaju ljudima pažne i od naroda njegov jasan stil. Sramni su to činovi - koji su za svaku osudu. Hrvatska radio televizija sakriva svu bijedu i siromaštvo hrvatskih građana. ---------------------------------------- HRVATSKI POKRET “ŠTIT” BRANKO STOJKOVIĆ http://crostojkovic1958.blog.hr ————————————– Adresa: Đurđevačka cesta 159 Bjelovar / 2.10. 2014. (P) HRVATSKA / CROATIA Kućni telefon: 00 385 (43) 433 520 Mobitel: 00 385 (0) 95 814 82 90, Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb ——————————————– http://crostojkovic.blog.rs ——————————————– brankostojkovic152@yahoo.com http://istinazanarod.blog.hr ———————————————- http://stojkovic1958.wordpress.com http://stitonosa1958.blogger.ba http://crostojkovic1958.blogspot.com http://obiteljstojkovic.bloger.hr http://dijabolik58.blog.com ——————————————— URED: Masarykova 8 Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR Članaka; 2273.

BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT / BJELOVAR / CROATIA


MOJI LINKOVI

SRAMOTNA PRESUDA U BJELOVARU
P R I O P Ć E N J E
HRVATSKOG POKRETA „ŠTIT“ ZA JAVNOST
U HRVATSKOJ I SVIJETU
VOðI POKRETA ŠTIT 50 DANA ZATVORA
ILI 9.200,00 KUNA KAZNE
Našao sam se pred sudom samo zato što sam rasvjetljavao „lanac agro
mafije“ koji u Bjelovarskom kraju već postoji od 1989., pa do 2010. godine.
Što se krije iza Nade Pejić i zadnjih 21 godinu njenog rada kao veterinarske
inspektorice? Na prijelazu 1989. na 1990. godinu u našu Bjelovarskobilogorsku
županiju dovezeno je 400 tona inficirane govedine sa salmonelom.
Po završetku „Domovinskog rata“ 1995. godine spaljivane su „lešine“ u
Paulovačkoj ciglani nedaleko od Velikog Trojstva. A 1997. godine u
Bjelovarskoj mesnoj industriji „Cromax“ počinje agera sa inficiranim i trulim
mesom, koje je poslije spaljivano u Dubrovačkoj kafileriji. Iste godine javlja se
afera sa mliječnom industrijom „Sirela“ oko mlijeka i uvoza mlijeka u prahu.
Dok već osam godina postoji ilegalna štavljionica kože u bivšem
bjelovarskom šinteraju za pse, što znači od 2002. godine. Nešto malo poslije
toga nedaleko od centra grada Bjelovara uskladišteno je 5000 tona zaražene
smjese. To koštano brašno uskladišteno je (bilo) u bivšoj Ivanovčanskoj
ciglani, gotovo stajalo je tu dvije godine. Te preko noći je odvezeno iz našeg
grada. Na svemu tome „agro mafija“ zarañivala je ogromne novce. Koliko je
samo poklano stoke bez veterinarskog pregleda u privatnim klaonicama?
Godine 2008., na privatnom imanju nadomak Bjelovara, nastale su krave iz
štale, gdje upućen je bio veterinar Z.D. da izvadi kravama krv. Navedene
krave više se nisu nalazile u objektu vlasnika, odnosno poslije su pronañene
slučajno poubijane i zakopane u ñubru. Eto, ovo su samo neke pojedinosti,
koje sam nabrojao. Meni bjelovarsko pravosuñe daje kaznu, a ne nagradu,
zato što sam štitio ljudska prava i slobode grañana,…, što sam štitio i čuvao
njihovo zdravlje… Pitam Vas: Jesam li osuñen iz inata ili po pravci???
REAGIRANJE NA JEDNU SRAMOTNU PRESUDU - KOJA JE
DONESENA U BJELOVARSKOJ PALAČI PRAVDE
Sutkinjo Sanela Horvat - tvoj sud i viñenje su lažni
Iz usta suca treba da izlazi znanje i usta njegova treba da štiti zakon. Ali vi ste
s puta zašli i zastranili u krivdi, učinili ste da se mnogi tako o zakon spotiču.
Niste se držali istine, nego ste bili u suñenju pristrani. Niste se držali ni
2
zakona ni prava. U tome slučaju bili ste nevjerni i dragom Bogu i ljudima.
Iznevjerili ste vašu struku i zakletvu s kojom ste se obvezali na poštenje.
Učinili ste sramotu, te oskvrnuli ste pravdu. No, tako vi ne poštujete čovjekov
život. I vi se pitate: zašto bih? - Gdje je Bog pravde? Ja sam Bog ! Ali varate
se – mislite da možete kršiti sve uredbe. I mislite da moje ime možete kaljati i
s njime se poigravati... Pitam vas: Kada ćete već jednom početi razlikovati
pravednike od grešnika? Ali bitno je bilo na sudskoj raspravi ritual sutkinje sa
raspelom i lančićem oko vrata. Ona je glumila sveticu i boginju pravde... Tako
mi je presudila. Očito me se na ovaj način hoće prikazati kao kriminalca.
Ja sam jedini čovjek u Hrvatskoj, koji je osuñen za takvo
kazneno djelo
U optužnom prijedlogu K-134/09 Općinskog državnog odvjetništva u
Bjelovara, opisano je, da Branko Stojković je 15. travnja 2008., u Bjelovaru,
na neutvrñen način došao do pisma, koje je u ime Gorzavet Veterinarske
ambulante d.o.o Bjelovar, Franjo Gorzavet poslao veterinarskoj inspekciji i
uredu Nade Pejić, u Ul.I.Gundulića br.1 Bjelovar. Pismo je bilo upućeno kao
obična pošiljka.
Branko Stojković iz Bjelovara o sadržaju pisma obavijestio je telefonom
novinarku Novinske kuće „24 sata“ Tinu Legin, zatim je putem fax ureñaja
dostavio dnevnom tisku, dakle, neovlašteno je otvorio tuñe pismo i drugome
predao sadržaj, pa time je počinio kazneno djelo protiv slobode tajnosti pisma
i drugih pošiljaka – označeno i kažnjivo po odredbi članka 130. stavka 1.
Kaznenog zakona. Stoga predlažem da se kazni sa pedeset dnevnih
prosječnih osobnih dohodaka u Republici Hrvatskoj.
Sutkinja figurira kao čista i pravedna osoba
Na Općinskom sudu u Bjelovaru uopće nije ni subjektivno ni objektivno
dokazano da sam to pismo ja otvorio. Nije se poštivala ni obrana moje
odvjetnice. Osuñen sam jer sam previše znao. Ovo je sramota za pravosudni
sustav. Je li sramotna presuda zato, jer je riječ o „agromafiji“? Presudom
sutkinja je stekla bon u klubu bogatih i moćnih, kupila je sebi zaštitu od
zakona. Opće više nije bitno „gdje su zaražene krave“ i što se sve iza toga
krije, samo je bitno - kako se je našla kopija pošiljke u rukama Branka
Stojkovića. Više nisu bitne ni karantene, ni vañenje krvi, ni krave...
Sudska zabluda
Mislim da je pravda otišla u krivom smjeru. Sutkinja u svojoj presudi navodi
da; „ja se nisam popravio“, od čega - sam se ja to - trebao popraviti? Presuda
je otišla na stranu krivde. Pejićka se je na sudu sva tresla, a i Gorzavet se je
tužio – da mu je pao tlak i da mu nije dobro... Tako oni padali su od „čistoće
3
savjesti“ u nesvijest... A ja sam cijelo vrijeme bio miran i staložen. Iako su
svjedoci bili upozoreni da svaka lažna izjava je kazneno djelo, u zapisnik je
ušlo lažno svjedočenje i krivokletstvo od Nade Pejić. (Da je Ministarstvo
poljoprivrede spriječilo štampanje teksta, da je nastala velika zbrka oko
„kravljeg ludila“, čak da je to sve došlo do ureda u Briselu i EU. Novinarka
Tina Legin izjavila je da to nije bila istina.) Održane su četiri rasprave. Na
svakoj raspravi sutkinja me je prekidala i nije mi dozvoljavala da govorim. Na
svaku slijedeću zakazanu raspravu sutkinja mi je prijeteći govorila da ukoliko
se ne odazovem na slijedeću raspravu biti ću doveden po policiji a moguće je
i odreñivanje pritvora.
Čujte dakle ovo, glavari i suci kuće pravedničke, vi koji se pravedni gradite, te
izvrćete sve što je ispravno – gadi mi se – ono što govorite i radite... Reći ću
samo jedan primjer: Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, je
predao 10.000 (deset tisuća) tuñih tajnih dokumenata i pisama Haaškom
sudu. Gotovo svi dokumenti i pisma su nosili oznaku državne tajne, pa on nije
za to odgovarao. Pitam: Jesmo li pred zakonom svi isti?
Ova država koja je nominacija samo na papiru, nikada meni - ovakva država
nije ništa pružila, tj. dala. Što onda od mene traži, da joj budem odgovoran.
Ja ne mogu priznati takvu državu, a ni njen (takav) sud i Zakone, te i one koji
me „mistifikatorski“ sude... Ovakvi montirani procesi izazivaju revolt kod
svakog normalnog čovjeka... Znači, bez ikakvih dokaza sam osuñen. Nije ni
dokazano da (to) dotično pismo je uopće poslano. A uostalom to pismo nije ni
vlasništvo Nade Pejić, koja je podnijela kaznenu prijavu protiv mene.
Dana 29. ožujka 2010. i Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u
vijeću sastavljenom od suca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća, te
sutkinja Ivanke Šarko i Dajane Barbarić – Valentić kao članova vijeća,
potvrdili su presudu (Kž-21/10-3) Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-134/09-
19., sutkinje Sanele Horvat, kao sudca pojedinca. Prvi i drugi sud, Općinskog
i Županijskog suda u Bjelovaru, u teškoj su destrukciji.
Na kraju što reći na sve ovo:
Sanela Horvat ti si prokleta „Biblijska smokva“ koja ne daješ plodove.
U Bjelovaru, 20. 05. 2010.
Branko Stojković
4
Informator br. 171
DOBA OTETIH SLOBODA
20 GODINA UPROPAŠTAVANJA U (TOBOŽE) HRVATSKOJ DRŽAVI
Grañani ćutljivi i gotovo mutavi
Više nema nikakve dvojbe da je hrvatsko gospodarsko kormilo usmjereno u
vrtlog propasti. Danas veliki lopovi postali su „velike face“ i to na političkoj
sceni, jer stvari su tako naopačke postavljene. Očito je da Hrvatski narod ne
zna se nositi sa teškim smicalicama tirana, koji ponižavaju ljude. Od koga su
to „branitelji“ oslobodili našu Domovinu? Ovo su postala najveća potresna
vremena zabranjenih sloboda za ljude. Ta luda klaonica ne prestaje. Jer
Hrvatska je političko smetlište. Serije zločina ne prestaju. Narode! Što Vam
još ova gamad od šefova i voña neće obećati, tj. izmisliti, da bi vas i dalje
držali u svome ropstvu.
Odlazak u sivu zonu podaništva
Oni koji su zadužili našu zemlju pod hitno bi ih trebalo pohvatati, tako isto i
njihove obitelji. Treba im oduzeti svu opljačkanu imovinu, odnosno „tajne“
inozemne bankovne račune. Oni programirali su vam mozak i uzimaju vam
kruh – tako guraju vas u još veće siromaštvo. Ti kreatori ubiru na lažnoj
državi i lažnoj naciji ogromne svote novaca. Činjenica je, da vodeći ljudi ne
služe najboljim interesima naroda. Naše društvo sad se svodi na „jedan
ručak“. Jer takvo siromaštvo u Hrvatskoj vlada, da ne zna se što će ljudi jesti
za večeru. U policijskoj državi vlada „idealno jednoumlje“, pritisak od represije
stvara koheziju meñu poniženima, degradiranim i obespravljenim ljudima.
Ovo je tekst o intelektualcima koji su zanijekali svoje postojanje, dostojanstvo,
čast, ponos i nacionalni dignitet, kulturu i sve što je ljudsko. Ugušene i otete
slobode ne služe im na čast i poštenje… I to stvara i ostavlja: emocionalne
posljedice, bezvlañe, depresiju, idolopoklonstvo,… i sve vrste poroka, koji
vode u bolest.
U Bjelovaru, 17. 05. 2010.
HRVATSKI POKRET ŠTIT
(bitka za Hrvatsku)
Branko Stojković, predsjednik
brankostojkovic152@yahoo.com
095/814-82-90 , 091/797-65-56
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
http://bjelovarskiklan.blog.hr

BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT AUTOBIOGRAFIJA ( O SEBI)
AUTOBIOGRAFIJA BRANKA STOJKOVIĆA - ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ – ŠTIT
(o sebi)

Rođen sam 26. lipnja 1958. godine u 03,45 sati u bjelovarskoj (danas-staroj) bolnici, sa solidnom težinom od 4,5 kilograma i dužine 54 centimetra. Taj lipanjski dan je bio lijep. Rođen sam od majke Drine (koja se je djevojački prezivala Pezer), i oca Miloša Stojkovića, koji je 1955. godine promjenuo svoje ime i prezime, prije toga se je zvao Milan Dimitrijević. Naša četiri člana; majka, otac, brat i ja, živili smo u jednoj maloj kućici na Trgu Stjepana Radića broj 40 u Bjelovaru. Moja ulica je 2007. godine preimenovana u Trg hrvatskih branitelja. Ta naša stara kućica bila je mala i tajenstvena, bila je sazidana od opeke i ožbukana blatom pomješanim s pljevom. Imali smo veliko dvorište sa tri stabla voća: jednom šljivom i dvije jabuke. Imali smo bunar sa zdravom i pitkom vodom. U toj kućici sam živio do svoje 22 godine, odnosno do 1980., kada sam se oženio sa Vesnom Horinek. Preseljavam se tada u Velike Sredice 59 E, na periferiju grada. Tu živim do 1988 godine, kada se rastavljam i ponovo ženim (15. srpnja 1989.) sa Živkom Jagodić. Živimo u stanu u ulici Gustava Perle, u ulici koja se je poslije isto preimenovala u Antuna Branka Šimića, nalazimo se na adresi broj 3. Rađa mi se prvo dijete, (13.01.1991.) kći Andrea, zatim sin Aleksandar (18.12.1991.), pa onda kći Andrijana (13.07.1994.) i naposljetku (najmlađi) sin Antiša (05.10.1995.) Sa Nadom Mičudom imam sina Mateo-a Mičuda Stojković, rođenog 03.03.1995. godine. Majka i otac prije starijeg brata i mene imali su dvije curice bliznjakinje, koje su poslije poroda umrle za nekoliko mjeseci. Vjerojatno da su one ostale žive, tko zna da li bi brat Milenko i ja bili rođeni. Moj otac imao je van braka jedno muško dijete Zvonka, koji se preziva Jurić. On danas radi u bjelovarskoj pošti. Dugo godina ja to nisam znao, nisam Zvonka vidio. Zvonko ima petero djece. S obzorom na sve probleme koje smo tada imali: oko naše kućice i preseljenja u noviji stan u ulici Matije Gupva 39, otac se u novom stanu nikako nije mogao naviknuti, a bio je sretan kada smo taj stan dobili. U njemu su živili otac, majka i brat sa suprugom i kćerkom Ines. Otac je teško radio i nije se znao izvlačiti i simulirati. Tako rečeno svoja leđa, tj. grbaču je podmetao svagdje, gdje je trebalo i nije trebalo... Zbog tog teškog rada otac je često bio nervozan i razdražljiv, ili bolje rečeno agresivan prema nama... S obzirom na vlastiti život, dok sam bio mali, otac me je često „teško premlačivao“ i tukao,.., malo mi je objašnjavao zašto to čini. Činjenica je da je otac bio nagal čovjek. Bilo je nekada i lijepih trenutaka. Zbog njegove neke čudne dobrobiti (za druge), mnogi su ga često iskorištavali. On je jako malo radio na sebi i posvečivao se vrijeme. Dosta vremena kada je bio slobodan provodio je sa psima, golubovima i imao je mačke, kao kućne ljubimce. Često je zbog napora zapadao u depresiju. Moj otac se je puno živcirao, oko toga kada mu je umrla sestra Zora Dimitrijević. Smetalo ga je i to što njegov otac Đorđe Dimitrijević nije ga godimama gledao. Moj otac je rođen u Belovištu, u općini Tetovo, u Makedoniji. A majka je rođena u Hercegovini u mjestu Donji Mamići (pokraj Cerovog dolca – Ljubuškog). Moj otac je imao prijatelja u Gornjim Plavnicama, koji je umro, a otac ga je isto jako žalio. Bilo je tu nekih sitnih obiteljskih svađa, ali ne s menom. Moj otac je oduzeo sam sebi život u 56 godini života. Očito u tome su mu pomogli neki bjelovarski doktori (koje neću sad nabrajat), oni su ga potpuno krivo liječili. Moj otac je bio vrijedan i pošten čovjek, nikada se nije nikome zamjerio. Svim je pomagao u svim prilikama. Ja sam osnovnu školu pohađao u školo dr. Winter u Bjelovaru. Završio sam tehničku školu (četiri) godine, usmjerenja alatničar 4 stupanj. Izvanredno sam studirao, ali zbog ratnih okolnosti nasam završio započeti studij. Radio sam 14 godina do 1990-tih godina u metalskoj industriji. Kada sva poduzeća u državnom vlasništvu (za vrijeme bivše Jugoslavije – koja se raspada) propadaju. Mnogi građani u Hrvatskoj su ostali bez posla. Novi sustav koji je došao, ostao je ustaljenog mentaliteta kao i onaj prije. Zbog toga sam osnova 15. veljače 2000. godine Hrvatski pokret „ŠTIT“. S ciljem za promjene i bolji život. Ja sam se bavio i sa književnošću, odnosno dosta sam pisao - o svojim zapažanjima i mislima. Muzika me je od malena zanimala – te sviram nekoliko instrumenata. Puno volim čitati i informirati se, a u svemu sam samouk kao čovjek.
I još danas se bavim sa sportom i propagiram zdrav život. Majka je umrla u 82 godini života. Bila je dobra i plemenita žena. Moja djeca su potpuno zdrava i lijepa. Oni su dobri učenici i mnogima mogu biti primjer. Volim svoju domovinu Hrvatsku. Zato sam proveo 1991. godine, sedam mjeseci u „Domovinskom ratu“, u Zboru narodne garde. Bivša vojska JNA tenkovskim granatama zrušila nam je kuću, tj. stan u ul. M. Gupca 39. Moja obitelj je ostala tada bez ičega, jer je sve izgorilo u plamenu. Sve moje uspomene, moje fotografije, predmeti iz djetinjstva i dr.

04.05.2009.
BJELOVAR / CROATI
Branko Stojković

POKRET „ŠTIT“
brankostojkovic152@yahoo.com
091/797-65-56
http://istinazanarod.blog.hr




SVE RELIGIJE SVIJETA SU VELIKA ZABLUDA ČOVJEČANSTVA
Tekstovi iz neobjevljene knjige Branka Stojkovića (4)


"Religje svijeta velika su zabluda čovječanstva"

Najopasnije su zablude i slijepo vjerovanje u mistifikatorske* autoritete, nažalost, vjerovanje u dogme*, koje iza sebe ostavljaju razornu silu, a ta energija, djeluje, vrlo intezino na čovjeka. Kada bi čovjek sam sebe prosuđivao, vidio bi koliko je nesposoban da ode dalje od toga - što sad (on) je.

Sprovođenjem politike katoličenja, koštalo je Hrvatsku nekoliko tisuća žrtava, u tkz. "Domovinskom ratu" (1991-1995). Dr.Franjo Tuđman je domovnu pretvorio u papinski feud*. Republika Hrvatska je svećenicima, župnicima, i biskupima dala plaće i penzije, te iz proračunskih novaca gradi im; kapelice, svetišta, resaurira kipove..., dok je birokratska državna uprava radnike izbacila van iz tvornica na cestu.

Apostolski nuncije u Hrvatskoj Francisco-Javier Lozano - kaže za medije: Hrvatska je danas naj katoličkija zemlja u Europi. U razgovoru za Radio Vatikan, u ime Svete Stolice, Apostolski nuncije je rekao da najveću opasnost vidi u sekularizaciji koju prevladava u Europi. "Zatim dolaze negativne pojave sa Zapada kao što su seksualni liberalizam, laicizam, materijalizam i sve rjeđe pohađanje crkve" - kaže Lozano. On je zamjetio da mu "nije poznata nijedna druga zemlja u kojoj javnost sluša Crkvu kao u Hrvatskoj, pa čak i u pogledu socijalnih pitanja. (25.7.2004.)

Vrlo davno, čovjek je bio preslab, uz sve nedaće koje su ga snalazile u borbi za samoodržanje, a i danas milijarde ljudi, po toj tisućugodišnjoj inerciji*, nastavlja tako živjeti i misliti. Čovjek je stvorio bogove, i religiozne nazore koji "skrivaju" prave zakonitosti prirodnih pojava. On još uvijek misli da: poplave, potresi, požari, vulkani..., suše, hladnoća..., bolest, glad i smrt...itd., dolazi od Boga.

Slabom čovjeku sve je to uljevalo strah i strahopoštovanje, pa je u svojim razmišljanjima tražio pomoć nekog jačeg, sposobnijeg od sebe, jačeg od svih tih sila. Stolječima se održavalo krivo mišljenje, tu su, svakako, veliki utjecaj imali ljudska mašta i opće stanje u ljudskom društvu, laži i slijepo pokoravanj.

Najveći prijekor zaslužuje takvo vjerovanje, "Religije svijeta", sve više postaju scenom nemira i razdora. Cijela prošlost pa i sadašnjost umrljana je klero-nacionalističkom i fašističkom krvlju. No, u pozadini svega bila je religija. "Djeca su kupila drva, a očevi su ložili vatru". Neznanje je ono najgore što čovjek može posjedovati. Kada je čovek poljubio to "religiozno blato" i sam je postao otpad od živoga Boga svog.

Kakva objest, ljudi rade veoma naporno a dok "ugledno" svečenstvo živi u raskoši, trošeći ubran njihov teško stećeni novac. To je krvava pljačkaška igra politike i klera. Jer u Hrvatskoj datira perfidna* politika Rimo-Vatikanske pretenzije. Kako su se bivši komunisti povezali sa klerom, da zajednički tlače narod, i drže ga u neprosvijetljenosti.

Grešnici su se razapetom Isusu rugali; Ako si Sin Božiji siđi s križa pa ćemo u tebe vjerovati.Koga to onda Papa Ivan II. vidi na križu, dok drži stvar, tj. raspelo u svojim rukama i ljubi ga. Juda Iškariotski, koji je izdao Isusa Krista postao je gori nego stotine milijuna kršćana, koji se klanjaju sramotno obješenom i razapetom čovjeku.

Učili su ljude ne samo da gledaju na Papu kao na svog posrednika, već i da se uzdaju u svoja vlastita djela koja će okajati grijeh. Papa je u vrlo kratkom roku posjetio Hrvatsku tri puta, narod je dobio pokoru. I od njega se traži duga hodočašća, obožavanja relikvja, podizanje crkava i oltara, davanje velikih novčanih priloga i još mnoga slična djela da bi utišali Božju srdžbu.

Popovi se petljaju, u brak i obitelj, u demografske probleme - dok i sami nemaju ženu i djecu. Oni pričaju o duhovnosti, a narod živi pod najokrutnijim birokratskim režimom. Taj svijet koji svečenstvo pripovjeda, mali je ko "špekulja", te oni misle da je veliki, a potpuno je ništavan



KURVAJU SE POLITIČARI I POPOVI - ZLO NARDODA
HRVATSKI NACIONALNI PRAZNIK VELIKA GOSPA - JE DRŽAVNI KURVERAJ


PROTIV (NE)VJERNIČKOG NAPADA

U Hrvatskoj je na djelu štovanje „svete kurve“ zvana Velika Gospa. Tako se taj praznik pojavljuje u ritualnom obliku kod Hrvata i Hrvatica. Dan 15. kolovoz - slavi se kao blagdan. To je pokušaj da se politički iskoristi narodno štovanje ikone. No, obična slika predstavlja, samo proširenje jedne utvrđene tradicije unižavanja.

Nekada je visila Titova slika, na svakom mjestu, za vrijeme vladavine Jugoslavije. A sad u zamašnom čišćenju, zamjenjena je, s likom „bezgriješne djevice Madone“. Ona je mitska žena koja je bila udata za Josipa, te je rodila Isusa, kojega su „grješnici“ poslije sramotno razapeli na križu.

U oba slučaja, obožavanje ikone je pratilo procvat nemaštine i nezaposlenosti mnoštva, u naše društvu. Svuda prisutne „svete slike“ pribavljaju lik višeg autoriteta, koji je potreban u Hrvatskoj, i koji je pomogao da se nadoknadi oslabljeni položaj svjetovnih vladara, koji su uglavnom nitkovi i ništarije – kao što su: Mesić, Sanader, i Šeks,.., i drugi...

Sugestivna moć i svojstvo kipova Veloke Gospe, praktički je potrebno da se narod ima kome klanjati. Velika Gospa je najvažniji praznik iza Uskrsa. Moram reći da je cijela Hrvatska po-ludila. Narod je svoje srce predao utvari koju časti. Smutnja vremena je velika, ta kuga, u koju čovjek vjeruje, te plaća taj njen danak.

Za lošu i griješnu državu, religija je štaka, i opijun naroda. Već odavno, kroz vijekove, to je model za masovnu indoktrinaciju. Restauracija kipova i idolopoklonstva početkom 21. stoljeća, dokaz je „Đavo“ i „Sotona“ puštena, da zavodi narod. U Hrvatskoj, to je isto kao i u svijetu. Mase luduju i vračaju im se prijašnje „masovne halucinacije“.

Serijski se izrađuju slike i kipovi, koji služe narodu kao „ tobože zaštita“, a svi su se našli u masovnoj koncentraciji ne prosvjetljenih. Neki ovo gledaju sa ravnodušnošću, neki na tome dobro zarađuju novce, neki čak i sa radošću, gledaju kako izmišljena kraljica nebeska u obličju ljudsko izlazi – po potrebi van – kao lijepa „Bogorodica“.

Koja se nijednim čovječnijim čulom, od njih pet koji postoje, ne da percepirati, tj. ne da se osjetiti. Što je onda tu istina? I što je onda tu vjera? Ili je to po onoj; „Blaženi onaj koji ne vidi, a vjeruje!? Jeste li se ikada zapitali - tko je stvorio taj „kurveraj“? Vatikan i Papa iz Rima u Italiji nastavili su tradiciju političkog duhovnog unižavanja. Sve blago i bogastvo svijeta, od naroda, slilo se kod njih.

Mit o spasenju, u ovim nesigurnim vremenima, koja su usljedila – jer su vas oni na to dopeljali. Oni tako su htjeli. A vi ne znate zašto i kako se to desilo? Jer su vas takvim učinili. Sad još traže od vas da klrčite i da molite, tu bolesnu maštu da ljubite. Meni je bilo smiješno kada sam u novinama pročitao, u tjedniku „Hrvatsko Slovo“, od petka 17. kolovoza 2007., na stranici 3 i 4., gdje novinrar Zoran Vukman se dodvorava, odnosno objavljuje intervju sa Mladenom Parlovom, katoličkim teologom – koji sebe naziva „mariolog“. Činjenica je da „čovjek“ nije normalan. Piše da on predaje na bogoslovnom fakultetu u Splitu, a za list kaže skupa sa novinarom: „Marija je neraskidivo povezana s poviješću i budučnošću hrvatskog naroda.“

Taj doktor koji je studirao na papinskom sveučilištu Gregurijani, formiran je i obučen kako da vara i laže narod. Parlov i Vukman nadalje zaključuju; „Velika Gospa ona je žila kucavica za pučke pobožnosti, i živu vjeru puka.

No jeb...i takav predmet vjere! I izmišljenu Gospu u koju ne možeš staviti ni onu stvar. Ali zato popovi na nju drkaju. I govore vama narodu – da u nju vjerujete. Naravno u takve budalaštine. Bolesno je to bolesno, odviše bolesno. Kažem vam – tko vjeruje u Branka Stojkovića – neće se postidjeti. Jer ŠTIT je put, sloboda i vjera.

U Bjelovaru, 21. kolovoz 2007.

VOĐA POKRETA ŠTIT
Branko Stojković

CROATIA / BJELOVAR
www.stit-bjelovar.hr

brankostojkovic1@yahoo.com
Tel. 095/814-82-90 091/797-65-56


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
84952

Powered by Blogger.ba